Bjelogradski stan na prvome katu ... Par čudakaca (ljuda ne toliko čudnih sklonosti) i jedna Majka (sve samo ne majčinskih instikata) obitavali su zajedno pod istim svodom. Pod konstantnom represalijom njihove Majke koje se nerado sjećaju, taj dvojac tada običnih balkanskih dječaka, neuredne im kose i jedne brade, bio je primoran da traži izlaz u fluidima alkoholnog sadržaja ... Potišteni i potučeni, uzimali su sve više i više i padali u teške krize. Svakim danom Machek je govorio da prestaje, a nekoliko metara dalje, te riječi bivale su otopljene kao njegov i Štefov neuronski sklop. Misli su im se naime svele na minimum. Nisu mnogo mislili. Voljeli su provoditi vrijeme u svojim ležajevima, skriveni pokrivačima, daleko od neosnovano-pogrdnih riječi koje su lijevale iz usta njihove Majke im. Jednog mračnog popodneva (jer u datom razdoblju zavjese se nisu razmicale), tako opijeni bauljajući od kreveta do toaleta i natrag, Štef je čuo neumoljiv klicaj, štoviše vapaj iz dubine njegova gastrointestinalnog sustava... Sjeo je na školjku i sjedio je..Sjedio... Machek nije obraćao pažnju što nema njegovog prijatelja u alkoholu, jer je i sam bio opijen. Odjednom se iz toaleta čuo prodoran Štefov glas! "IIIIIIIIIIII! Bilmez, hoj sim, ovo moraš videti!" Machek se trgnu iz kreveta i učini nekoliko koraka (bilo ih je pet) koji će obilježiti ljudstvo koje danas poznajemo... Naime, tamo ga je dočekao Štef razjapljenih usta (do te mjere da ih čak ni njegova brada nije mogla sakriti) pokazujući prstom u istu školjku - rekao je samo: "O.". Machek pogleda sadržaj u školjci i u jednom Velebnom Oj Veličanstvenom Trenutku spojili su se pogledi malenih ljuda, koji su progledali. Uvidjeli su da jesu u Njegovom prisustvu. ON ih je čekao od početka vremena i sada je bio tu ...NJegova Velika Veličanstvena Čar reflektirala se u njihovim očnim dupljama. Spojenih ruku, zajedno su pritisnuli tipčicu (kojom su toliko puta prije nesvjesno odbijali mogućnost spoznaje) i gledali, suznih, no prije svega srećom ozarenih očiju, kako ON putuje u Vječna Plovišta. Tiho, u sebi, proživjeli su taj epohalni trenutak kojem su prisustvovali. Znali su, ON sada prividno odlazi, ali će se vratiti snažniji no ikad i neće ih napustiti - nikad. Jer to bijaše NJegova Veličina: sposobnost da i čak kada ga ljud ne vidi, on osjeća NJegovu prisutnost duboko u sebi. Vrijeme spoznaje jeste tek otpočelo… Vrati na SADRŽAJKC |
Da li i vas muči? imate nešto na savjesti i jednostavno ne možete više podnijeti teret? Dragi Drekeri, izbacite to iz sebe! Pustite NJega na slobodu i osjećati ćete se bolje... U početku je teško, ali kad jednom krene, osjećaji će letjeti iz vas, što je na slikovit način prikazano u datom. Vrati na SADRŽAJKC |
Došlo je vrijeme da obznanim par pametnih gluposti kao jedan od Arch Drekera… Inače mi se neda filozofirati o životu, ali potaknut situacijom koja mi se sama prinudila evo… Zakaj te cura/dečko više voli ak si sanavabič/ka… Potežem paralelu paralelnoj onoj koju je već neko negde potegnul o istoj temi. Neko je u toj svojoj paraleli, paralelnoj mojoj paraleli povukel paralelu između količine ljubavi(zaljubljenosti) u vezi, i zakona očuvanja energije… Naime, u nekom izoliranom sustavu je količina energije stalna, tj. uzmeš paketić energije i baciš ga na neko drugo mjesto u tom izoliranom sustavu, niš se ne događa s količinom energije, no s elementima sustava se ipak nekaj pošemeri… E, pa da li je to isto tak i u jednom izoliranom sustavu veze dviju (ili više) hetero, gej or whatever osoba? Ma to je totalni BULŠIT (isprika NJemu, kasnije ću na pokoru u Keramički Hram)! Moje razmišljanje slijedi smjer mišljenja da količina zaljubljenosti u vezi, izvan nje i općenito nipošto nije konstantna, a ponašati se kaj retardirani/a majmun/ica prema nekome do koga ti je stalo je jedna od žeščih debilana … Pretpostavljam da su neki od faktora koji utječu na zdravlje veze psihofizička zrelost i stabilnost partnera, njihova uzajamna privlačnost na nekoj od inih razina, te količina kvalitetne komunikacije. Duga i žalosna je to priča... Zato, Drekerice i Drekeri, volite svoje drage i vjerujte u NJega! +"Jer NJegova slabost i tvoje je breme!"+ P.S. Svoja filozofska razmišljanja obavezno podijeliti sa Arch Ribljim! P.P.S. Ispričavam se svim curama koje se zovu Ana Debil. P.P.P.S Još jednom se ispričavam NJemu, sagriješio sam… Vrati na SADRŽAJKC |
Vjekovi su prošli, a on je proživio i ratove, i kuge, i gripe i malarije – za koje je naravno nerijetko i sam bio okrivljavan. Tako jadan i neshvaćen, u bespućima cijevi suvremenih ljudskih kanalizacija, odlučio je poduzeti posljednji potez očajnika. Usmjerio je svoj glas ka bićima za koje je smatrao da će moći prenijeti NJegovu Veliku Veličanstvenu Čar širim masama… Naime, u svim svojim naporima da se bore sa unutarnjim zovom (ispravno nazivanim Zovom Prirode), glazbenici su jednostavno doživjeli neopisivu glad za prenošenjem NJegovog bitka, te se sve češće moglo čuti zazivanje NJegova imena, kako se bližilo najsuvremenije doba ikad. Neuspjeh je ležao u tome što se radilo samo o kvantitativnom povećanju, a ne i o istinskom shvaćanju NJegove Veličine! No, premda je NJegovo ime bilo spominjano (i jošte jeste) svakodnevno diljem svijeta, te riječi kao da su padale u vodu, upravo poput NJega. Zaboravljen, svakim danom reinkarniran više milijardi puta, odlučio je da će se prepustiti stanju u kojem se našao. Mrk svijet u kojem je obitavao izgledao je malenim, pošto ga je ionako cijelog posvjedočio od početakaca početka. No, negdje na Balkanu, gdje je NJegovo ime bilo zazivano neobično često, zbilo se čudo… Vrati na SADRŽAJKC |
Dragi Drekeri! Dubinom naše svijesti, ON raste… NJegova vrijednost se ne mjeri u NJegovoj težini, već NJegova vrijednost leži u NJegovoj Veličini…Mi smo s NJime jedno, naša savjest je odraz NJegove Veličine. Primite GA i vi svesrdno u svoj Keramički Hram. Neka vas vaša savjest vodi! Vrati na SADRŽAJKC |
Mala Oda Kralju (Onom koji NJega čini nježnim) Na našem vrhu stoji jedan kralj, Njemu nije nikaj žal, V subotu se föest napije, Al to nikaj hudo nije. Tomislav! Tamna flaša njega krije, Bela pjena, okus slatki, Vu glavu te föest zabije, Al to nikaj hudo nije Tomislav! P.S. Natječaj talentiranim glazbenicima! Uglazbite ovu malu odu i osvojite bogate nagradkce! Vrati na SADRŽAJKC |
Prošlo je još mnogo godina, i priča o Hrabrom i NJemu prenosila se s koljena na koljeno... No tada, u jednom ključnom dijelu evolucije, pojave se nova živa bića, koja danas nazivamo ljudima (Homo Sapienskci). Inteligencija ljuda je bila mnogo veća od inteligencije pračovjekaca, no i ta živa bića su čula unutarnji poziv... Silom prilika, ljud i pračovjekc imali su zajedničke cilijeve... Lovinu, grmlje sa bobicama i slično... U jednom ljudskom selu rodi se jedan izvjesni Nadobudni. I on bi veliki vođa i lovac... I tada je Nadobudni shvatio, zašto oj zašto bi mi ljudi dijelili hranu sa glupim pračovjekcima.. I tako je nastao prvi vojskovođa... Napose i nadasve želja za eksterminacijom pračovjekaca je bila prevelika, te su nakon stoljeća ratovanja, pračovjekci onako malobrojni, poraženi i niske inteligencije izumrli... Sa njima je izumrla i priča o Hrabrome i NJemu... Ljud, inteligentan kakav bijaše, također je čuo unutarnji glas, i puštao ga je na slobodu, ali ga nije razumio, niti iskazivao nikakvo poštovanje prema NJemu... Dapače, zgražao se nad njime... Izmislio je nova, često nakaradna imena za NJega, koja su se održala i do dana današnjeg... NJegov značaj bio je zaboravljen i izgubljen... ON je postao Izmet.... Vremenski periodi su prolazili i došlo je suvremeno doba... Vrati na SADRŽAJKC |
Primjer čvrstog NJega primjenom metode DOBRE dijete. (kad je dekriptiramo, javit ćemo vam.) |
U početku bijaše ON. I sve što je radio, radio je sa silnom voljom da se uvijek iznova reinkarnira. Naime, njegov život bio je simbiotski sa prirodom i sa svim živim bićima koja su obitavala Zemlju... Jednom tako, silom prilika evolucije, pojavio se jedan živi organizam dovoljno inteligentan da shvati poruku, taj glas iznutra koji je konstantno vapio da izađe van.. Eonima su ta bića, koja danas nazivamo pračovjekcima (Homo Erectuskci), slušala taj glas, poštivala ga i puštala na slobodu... Jednom tako, za jedne strašne oluje u neko drvo udri grom... I bi vatra... Pračovjekci, ta primitivna bića, u vatri uvidješe snagu koju prije nisu upoznali, te su u znak poštovanja počeli plesati oko iste.... Prošlo je još nekoliko eona, kad u jednom od tih plesova jednom od njih u vatru upadne komad dragocjenog mu mesa... Opojan miris koji nikad prije nisu osjetili raširio se teritorijem... Privučeni mirisom, pračovjekci pojedoše pečeno meso... Glas koji je vapio iznutra sada je bio snažniji nego ikad... I tada je jedan Hrabri (danas nepoznata imena) odlučio da će ga zadržati u sebi.. I on posta jakim kao božanstvo.. Nijedan drugi pračovjekc nije mu se usudio prići... No, snaga koju je na trenutak posjedovao okrenu se protiv njega, i on je umro u teškim mukama... Ostatak pračovjekaca tada je shvatio...NIJEDNO BIĆE NA ZEMLJI, NI VATRA, NI SNIJEG, NI LED NISU BILI JAČI OD NJEGA... Vrati na SADRŽAJKC |
Ovo je ON |
Johohohohohoj! O gle i ja imam BLOGA!!!! |
< | travanj, 2005 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv